Na peronu pustom,neizvesnost cekam,
na ramenu nemiru, prepustena zudim,
polako voz beznadja,dolazi po svoje,
u koji cu vagon?Kako da presudim?
Dok lokomotiva,uz zvizduk zastaje,
otvara se vrata svih pustih vagona,
neodlucno mislim u koji da udjem?
Otezale noge,obe teska tona....
Nasumice idem ka lokomotivi,
sablast tvoga lika pokrece masinu,
polete voz nekud u pravcu beznadja,
ozivljavam proslost,brisuci prasinu!
U prvom vagonu,zatekla sam tugu,
rasirila ruke,na nedra me privi,
u kupeu pustom,otvara mi srce,
da u meni ona vec odavno zivi....
U drugom je nada u vagonu zelja,
da sve nije proslost da postoji sutra,
da izvire kipi iz vrela mog srca,
da ce jednom doci sjajna,bela jutra...
U trecem me razum,hladnom vodom mije,
i realnost istinu, u lice mi sasu!
Opijeno srce,trezni hladnom glavom,
para bolom dusu,ostrinom u glasu!
Jednog dana moram doneti odluku,
voz beznadja samo proci ce kraj mene,
bacicu prasinu u oci proslosti,
prodacu uspomene,ispod svake cene!
понедељак, 11. јул 2011.
петак, 8. јул 2011.
Majko...
Suocena s nemani sto nad tobom vreba,
moja dobra,mila i nadraza mati!!!
O,koliko strepim dok te krisom gledam,
i u sebi tiho,neizmerno patim!
Ovaj zivot Tebi,nije mnogo dao,
zato ti si davala i kapom i sakom,
zasticena srecna na tvojim nedrima,
cuvala me nezno,cinila me jakom!
Izrasla u zenu,jos jacu od tebe,
na tvome ramenu ne trazim utehu,
prepoznas Ti,svaki grc na mome licu,
zalostis se tugi,veselis mom smehu...
Ti,kraljice moja,s bogatstvom u srcu,
ispucalaih saka,dodirom od svile!
Bogatstvo je tvoje unutrasnje carstvo,
od cistoga zlata tvoje ruke mile....
Strepim draga majko al' ne progovaram,
moje srce jeca,kameno mi lice,
da ne vidis strah i nemir sto tinja,
ne izleti iz mene poput brze ptice!
Gledam Tebe mirnu ne plasis nemani,
blista tvoja snaga u tom toplom oku,
O boginjo moja,nek te snaga hrani!
Sklapam,lomom ruke moleci se Bogu!
Pomozi joj Boze,klanjam ti se silni,
stiti je i prigrli svojom bozjom rukom
podari joj snagu,neman da pobedi,
kad se sutra suoci na dvoboj sa mukom!
Toliko bi toga htela da ti kazem,
koliko te volim,koliko mi znacis!
No,pricam gluposti neke proste stvari,
u meni se oblak sve brze oblaci...
Znam da Ti, osecas kolko te volim
ko zna zadnji put kad sam ti to rekla,
tako mi sad treba tvoje toplo rame
mozda bih me manje strepnja dusu pekla...
Ne znam kome treba,vise snage ,moci.
da li Tebi, meni,skruseno se pitam?
Kako mogu bolno,sutra da promenim,
u buducnost pustu tako tuzna skitam...
Tu buducnost pustu bez tvoga osmeha,
bolom obavijena,hladnocom jeci!
O majcice mila ta tvoja blizina,
koliko me raduje i dusu mi leci!!!
Suocena s nemani sto polako vreba,
stiskacu ti ruku proklinjacu bedu,
previjacu rane,tvoje gnoja bolnog,
i cesljacu dugo tvoju kosu sedu!!!
Pored tebe bicu majko u nevolji,
pored Tebe,da ti dragu dusu galim,
sa rukom u ruci uz Bozuju pomoc
da iz tebe zlu neman snagom volje spalim!!!
moja dobra,mila i nadraza mati!!!
O,koliko strepim dok te krisom gledam,
i u sebi tiho,neizmerno patim!
Ovaj zivot Tebi,nije mnogo dao,
zato ti si davala i kapom i sakom,
zasticena srecna na tvojim nedrima,
cuvala me nezno,cinila me jakom!
Izrasla u zenu,jos jacu od tebe,
na tvome ramenu ne trazim utehu,
prepoznas Ti,svaki grc na mome licu,
zalostis se tugi,veselis mom smehu...
Ti,kraljice moja,s bogatstvom u srcu,
ispucalaih saka,dodirom od svile!
Bogatstvo je tvoje unutrasnje carstvo,
od cistoga zlata tvoje ruke mile....
Strepim draga majko al' ne progovaram,
moje srce jeca,kameno mi lice,
da ne vidis strah i nemir sto tinja,
ne izleti iz mene poput brze ptice!
Gledam Tebe mirnu ne plasis nemani,
blista tvoja snaga u tom toplom oku,
O boginjo moja,nek te snaga hrani!
Sklapam,lomom ruke moleci se Bogu!
Pomozi joj Boze,klanjam ti se silni,
stiti je i prigrli svojom bozjom rukom
podari joj snagu,neman da pobedi,
kad se sutra suoci na dvoboj sa mukom!
Toliko bi toga htela da ti kazem,
koliko te volim,koliko mi znacis!
No,pricam gluposti neke proste stvari,
u meni se oblak sve brze oblaci...
Znam da Ti, osecas kolko te volim
ko zna zadnji put kad sam ti to rekla,
tako mi sad treba tvoje toplo rame
mozda bih me manje strepnja dusu pekla...
Ne znam kome treba,vise snage ,moci.
da li Tebi, meni,skruseno se pitam?
Kako mogu bolno,sutra da promenim,
u buducnost pustu tako tuzna skitam...
Tu buducnost pustu bez tvoga osmeha,
bolom obavijena,hladnocom jeci!
O majcice mila ta tvoja blizina,
koliko me raduje i dusu mi leci!!!
Suocena s nemani sto polako vreba,
stiskacu ti ruku proklinjacu bedu,
previjacu rane,tvoje gnoja bolnog,
i cesljacu dugo tvoju kosu sedu!!!
Pored tebe bicu majko u nevolji,
pored Tebe,da ti dragu dusu galim,
sa rukom u ruci uz Bozuju pomoc
da iz tebe zlu neman snagom volje spalim!!!
Blagoslov zivotu
O hvala ti Sunce,sto me danas grejes
zbog tebe i moja dusa sjajem blista,
kad pogledam nazad niz reku zivota.
opija me mami bistra voda cista!
Srecna sam u sebi,blagosiljam Bogu,
na mirnom zivotu,plodovima dragim,
okruzena ljubavlju,svojih bliznjih,
opcinjena recima toplim, blagim!
I hvala ti sreco,za sve sto mi pruzas,
ja sam mali covek i malo mi treba..
Ljubav,postovanje i topla rec prosta,
blistav suncev osmeh sto mami sa neba!
Пријавите се на:
Коментари (Atom)


