петак, 4. фебруар 2011.


Poslednji govor...


Teski su nam koraci, suvo nam je grlo,

tajnu skrivaju tvoje usne neme,

tu iza ugla, tu je zadnje zbogom.

Crv sumnje je u srcu pustio seme...



Ne moras da se pravdas cemu lazi,

suvise je labav tvoj dodir ruke,

nemo prihvatam surovost- tisine

koja ispusta-to je kraj-ledene zvuke...

.

Suza zaledjena viri iz oka

toliko cezne da dotakne lice,

samo je trezni ponos sprecava,

da postanu pijane, suze izdajice!



Ugao se blizi,ruka mi se znoji,

dok se tvoji prsti primicu slobodi!!

U dusi mi plese tuga sa ocajem,

dok ih moja nesreca u igri predvodi...



Zelim da ti kazem na rastanku nesto

ali ko i tvoje-usne samo cute...

Znam da govor srca -losa je ideja!!!

Odbrojavam zadnje ,cutljive minute...



Poslednji govor zakopan u srcu

sutra cu govoriti sto puta dnevno

slusace me srce,usi ,prazna soba,

sto tebi precutah,kajacu se gnevno...

Нема коментара:

Постави коментар