петак, 4. фебруар 2011.
Poslednji govor...
Teski su nam koraci, suvo nam je grlo,
tajnu skrivaju tvoje usne neme,
tu iza ugla, tu je zadnje zbogom.
Crv sumnje je u srcu pustio seme...
Ne moras da se pravdas cemu lazi,
suvise je labav tvoj dodir ruke,
nemo prihvatam surovost- tisine
koja ispusta-to je kraj-ledene zvuke...
.
Suza zaledjena viri iz oka
toliko cezne da dotakne lice,
samo je trezni ponos sprecava,
da postanu pijane, suze izdajice!
Ugao se blizi,ruka mi se znoji,
dok se tvoji prsti primicu slobodi!!
U dusi mi plese tuga sa ocajem,
dok ih moja nesreca u igri predvodi...
Zelim da ti kazem na rastanku nesto
ali ko i tvoje-usne samo cute...
Znam da govor srca -losa je ideja!!!
Odbrojavam zadnje ,cutljive minute...
Poslednji govor zakopan u srcu
sutra cu govoriti sto puta dnevno
slusace me srce,usi ,prazna soba,
sto tebi precutah,kajacu se gnevno...
Пријавите се на:
Објављивање коментара (Atom)

Нема коментара:
Постави коментар