недеља, 30. јануар 2011.


VERA LJUBAV,NADA


Koracam po snovima,sigurna u sebe,
oblaci su moje staze put beskraja...
Nebeske mi zvezde-stanice radosti,
put napred me vodi do rajskih odaja...

Osecam te silno,tvoj miris i dodir,
nevidljivu ruku sto me sebi zove,
dok tonemo lako u meke oblake,
zadovoljna tonem u presracne snove..

Jedino u njima srce mi je budno.
Njegove se zelje uslisuju sada
i koracam snena, ono me predvodi
na ostrvu zvezda gde postoji nada...

Pa me vodi tako po nebeskom svodu,
sa zvezde na zvezdu u neznanom smeru,
tamo gde cu kletvu baciti pod noge,
na zvezdanom tronu, da osnazim veru.

Koracam po snovima,hodim po zvezdama
a srce mi hrani i vera i nada!
Pogazih ja ocaj i odbacih kletvu,
samo da ja nadjem svoju ljubav sada...

Osecam te tu si, budna su mi cula,
srce mi treperi dok lagano hodim,
i ljubav cu naci sigurno je srce
hrabro napred srlja i sve cvrsce vodi...

Sa istoka sunce proteralo snove,
zasenilo zvezde-beskrajom zavlada,
u oci se nadziru tragovi radosti,
a srce mi preplavi VERA, LJUBAV ,NADA...

Нема коментара:

Постави коментар